Engleska spisateljica Virginia Woolf slavno je izjavila: 'Čovjek ne može dobro misliti, dobro voljeti, dobro spavati ako nije dobro objedovao.'

Kada kupujemo sastojke potrebne za pripremu naših jela, želimo napraviti hranu kakvu volimo i u kojoj će uživati i naši gosti na večeri. Određena mjesta, regije i zemlje dočaravaju intrinzičnu vezu s okusima i receptima po kojima su poznati: Parmigiano Reggiano 'vrišti' Italijom na isti način kao što Armagnac povezujemo s Francuskom, a Dalmatinski pršut s Hrvatskom. Kad se prisjećamo, svi imamo hranu koja je tijekom godina stvorila duboku vezu s našim voljenima, uključujući roditelje i bake i djedove.

Ukratko: hrana zauzima znatan dio našeg vremena i ima značajnu ulogu u oblikovanju našeg života, a time i našeg identiteta. Ali kako ga zakon o intelektualnom vlasništvu (IP) štiti?

IP i hrana: tour d'horizon

Hrana i piće mogu se zaštititi putem prava intelektualnog vlasništva na različite načine. Počevši od poslovnih tajni, najpoznatiji primjer tajnog recepta vjerojatno ostaje onaj Coca-Cole. Prvi put razvijen 1886., više od 135 godina kasnije, recept od 7 sastojaka poznatog napitka još uvijek je – službeno – misterij. Unatoč tome, s vremenom se pokušalo otkriti takav recept. Vjeruje se da samo dva glavna rukovoditelja Coca-Cole točno znaju kako se različiti sastojci trebaju kombinirati.

Dostupni su i patenti i autorska prava. Metoda za proizvodnju nizozemskog Heksenkaasa ('vještičji sir') patentirana je 2012. godine. Ovaj sirni namaz također je bio u središtu parnice pred Sudom Europske unije (CJEU), koji je morao odlučiti može li okus prehrambenog proizvoda (dakle ne recept, koji se može zaštititi na isti način kao knjiga ili pjesma) biti zaštićen autorskim pravom sam po sebi. CJEU je presudio da, u načelu, 'osjetilni' objekti poput okusa i mirisa nisu isključeni iz autorskog prava. No, potreban je sustav koji omogućuje precizan i objektivan prepoznavanje okusa ili mirisa. Čini se da takav sustav još nije dostupan, ali bi se mogao razviti u budućnosti!

S problemima sličnim onima u vezi s autorskim pravima suočavaju se i oni koji pokušavaju registrirati mirise i okuse kao trgovačke marke: s vremenom je EUIPO slavno odbacio zahtjeve za registraciju "okusa umjetne arome jagode" i " mirisa vanilije". CJEU je također potvrdio da miris koji se jednostavno opisuje kao 'balzamski voćni s blagim primjesama cimeta' ne može biti registriran kao zaštitni znak.

Oznake zemljopisnog podrijetla (sve više) u porastu

U svemu ovome posebno treba istaknuti oznake zemljopisnog podrijetla (OZ). Označavanjem da proizvod – npr. određena hrana ili vino – ima određeno zemljopisno podrijetlo, geografska oznaka u biti štiti ugled ili kvalitetu tog proizvoda koja proizlazi iz mjesta podrijetla.

Na primjer, kada kupite sir Danablu u lokalnoj trgovini, znate da dobivate proizvod s određenim značajkama jer je to zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla. To znači da je uporaba tog naziva rezervirana za proizvođače sira koji sir proizvode u Danskoj, od danskog mlijeka, i to prema utvrđenim specifikacijama.

Isto vrijedi i za nekoliko drugih prehrambenih proizvoda i vina koji se proizvode diljem teritorija EU: osim Parmigiano Reggiano , Armagnac i Dalmatinski pršut i da spomenemo samo neke, Δαφνές (vino 'Dafnes' iz Grčke), Budapesti téliszalámi (salama iz Mađarske), Clare Island Salmon iz Irske i Dragoevo (vino 'Dragoevo' iz Bugarska) sve su registrirane zemljopisne oznake.

S vremenom je važnost zemljopisnih oznaka porasla, također zato što se ovo posebno pravo intelektualnog vlasništva smatra ključnim za ostvarenje ciljeva koji uključuju očuvanje poljoprivredno-prehrambenog sustava i povezanih društvenih mreža, kao i ekonomsku, sociokulturnu i ekološku održivost i zaštitu kulturne baštine. Iz tih je razloga Europska komisija nedavno predložila zakonodavstvo kojim bi se uspostavio sustav EU-a za zaštitu, kao oznake zemljopisnog podrijetla, ne samo poljoprivrednih proizvoda, već i obrtničkih i industrijskih proizvoda.

Švedski stol prava intelektualnog vlasništva

Postoji nekoliko načina za zaštitu hrane i vina putem prava intelektualnog vlasništva i, uz to, zaštite stručnosti, vještina i talenta koji su utjelovljeni u njima. Oznake zemljopisnog podrijetla također nude način da se prizna posebna veza između mjesta i kvalitete i reputacije poljoprivrednih proizvoda koji tamo potječu.

Vratimo se Woolfovom citatu: istina je da 'Ne može se dobro misliti, dobro voljeti, dobro spavati ako se nije dobro večeralo'. Ponekad, međutim, to nije dovoljno.

Da bismo dobro objedovali, možda je također potrebno razmisliti o pravima intelektualnog vlasništva koja štite ono što se namjerava jesti i piti. Ukratko: večere mogu, povremeno (ili čak uvijek?!), postati ugodnije kada za vašim stolom sjedi odvjetnik za intelektualno vlasništvo!

Eleonora Rosati je talijanska kvalificirana odvjetnica s iskustvom u zakonima o autorskim pravima, zaštitnim znakovima, modi i internetu. Dr. Eleonora Rosati redovita je profesorica prava intelektualnog vlasništva (IP), ravnateljica Instituta za intelektualno vlasništvo i tržišno pravo (IFIM) i sudirektorica LLM-a europskog prava intelektualnog vlasništva na Sveučilištu u Stockholmu. Također je savjetnica u Bird & Bird i autorica je nekoliko članaka i knjiga o pitanjima intelektualnog vlasništva.

Ovaj je članak objavljen u prosinačkom izdanju Alicante Newsa.